Osjećaji nisu na tržištu

Proletjeli su božićni i novogodišnji blagdani i tu, pred vratima je blagdan Sv. Valentina, zaštitnika zaljubljenih. Iako je kod nas prevladava mišljenje kako je to nekakav novi „uvozni“ blagdan 14. veljače – dan sv. Valentina štovan je u našim sjeverozapadnim krajevima do 1969. godine kada je izbrisan iz katoličkog kalendara i od tada je obilježen samo kao neobavezni spomendan.

S druge strane trgovci svim i svačim objeručke su prihvatili još jednu priliku da zarade. I tako se blagdan posvećen najplemenitijem i najčistijem osjećaju – ljubavi – pretvorio u još jedan praznik komercijalizma.

A počelo je tako skromno i romantično: u 15. stoljeću dečki su svojim odabranicama poklanjali čestitke ukrašene čipkom koje su sami izrađivali i odabrane stihove ispisivali krasopisom. Upravo je čestitka (St.Valentine`s card) u nekim zemljama ostala tradicionalni poklon za Valentinovo i to ne samo osobi u koju ste zaljubljeni, već osobama za koje vas vežu posebni osjećaji.

Nažalost, običaj slanja čestitki (i novogodišnjih, osim onih „send to all“ s mobitelom) potpuno se izgubio. Jedna od žešćih svakodnevnih fobija mi je otvoriti poštanski sandučić, jer to redovito znači par briga (čitaj: računa) više.

I kako da to kažem... Ispat ću staromodna, ali stvarno bi me veselila jedna čestitka..

Sigurno više od one ruže za 20 kuna kojoj padne glava čim je stavim u vazu...

Jer na kraju se ipak pamti samo osmijeh na licu voljene osobe.

Vaša Bobica